Boja koja dominira u vidljivom djelu emisionog elektromagnetnog spektra jedne
zvezde zavisi od njene temperature. Svaka zvijezda u zavisnosti od svoje temperature, a samim
tim i dominantne vidljive boje, pripada jednoj od 7 spektralnih klasa (sa opadanjem
temperature: O, B, A, F, G, K i M). Najtoplije zvjezde sa temperaturama od oko 50 000 K (iz
klase O) su ljubičaste boje, a sa opadanjem temperature, zvezde dobijaju plavu, belu, utu,
narandastu, i na kraju crvenu boju ukoliko im je temperatura oko 2000 K. U optem slučaju,
najtoplije, mlade zvjezde su bijele boje, dok su stare i tisuće zvjezde crvene boje. Naše Sunce
je srednje sjajna i srednje topla zvjezda (G2 spektralna klasa), pa je stoga njegova dominantna
boja žuta. Postoje dva osnovna razloga zašto nam sve zvijezde sa neba izgledaju bijele boje. Kao
prvo, ljudsko oko je vrlo slab detektor boja pri slaboj svjetlosti, kao to je ona koja dolazi sa
zvjezda, pa smo u stanju samo da prepoznamo da zvjezda svjetli, ali ne i koje je boje. Kao to
nam sve mačke izgledaju sive na mjesečini, tako nam i većina zvjezda, pa čak i one sa
najslabijim sjajem, izgledaju bijele boje. Drugi razlog je taj da su zvjezde koje smo u stanju da
vidimo zaista uglavnom bijele boje, jer kao najtopliji i najsvjetliji objekti u našem dijelu
Galaksije dolaze i do najvećeg izražaja u naim očima. Izuzeci su zvjezde Betelgez u sazveđu
Orion i Antares u sazveđu škorpije, koji su crveni divovi, ali se ipak jasno mogu vidjeti sa
Zemlje. Zvjezde koje su po sjaju slične našem Suncu, a nalaze se na udaljenostima većim od
stotinjak svjetlosnih godina, najčeće se teko mogu vidjeti bez pomoći teleskopa.
Nema komentara:
Objavi komentar