"dokaze", zapoceo je sistematsku analizu i eksperimentalnu provjeru zakona fizike, i time
nacinio suštinski preokret u shvatanju osnovnih fizickih pojava.
Taj naucnik bio je Galileo Galilej. Galilej je roden u Pizi, Italija, 1564.
godine, iste godine kada je roden Šekspir, a umro Mikelandelo.
Studirao je medicinu, ali fakultet nikada nije završio. Cio svoj život
posvijetio je nekim drugim naukama – fizici i astronomiji. Godine,
1592. kada mu je bilo 26 godina, prelazi iz rodne Pize u Veneciju gdje
biva postavljen za profesora matematike na jednom vodecem
Italijanskom univerzitetu. Tamo ostaje 18 godina. U to vrijeme
Venecija je bila slobodna luka, tamo su dolazili ljudi tražeci bolji posao i
bolji život, avanturisti, intelektualci i trgovci. Mediteran je bio centar svijeta, a Venecija
srce Mediterana.
Galilej nije bio samo obican naucnik koji se bavio samo teorijom, on je takode dao veliki
doprinos i svojim prakticnim pronalascima pronašao je stvari koje su bile vrlo korisne,
koje su donosile novac i njemu i drugima, pronalasci koji su trgovcima bili potrebni.
Izumio je staklene sprave kao što su termometar za mjerenje širenja tecnosti,
hidrostaticku vagu za odredivanje gustine tijela (na osnovu Arhimedovih zakona), itd.
Doprinos Galileja savremenom shvatanju prostora i vremena imao je vrlo veliki znacaj.
Galilej je bio prvi covjek koji je posle mnogo vijekova posumnjao u neispravnost
Aristotelovih ucenja i Aristotelovog shvatanja prostora, i ne samo što je mislio da je
Aristotel pogrešio on je cak uspio to i eksperimentalno da dokaže ! Još u vrijeme dok je
predavao matematiku u Veneciji, Galilej je bio veliki kriticar Aristotelove fizike. Prijema
Aristotelu bilo je moguce utvrditi sve zakone prirode samo obicnim razmišljanjem i nije
bilo potrebno zakljucke donijete razmišljanjem provjeravati u praksi. Iz tog razloga niko
prije Galileja nije ni pokušao da bilo koji od Aristotelovih zakona fizike provjeri. Galilej je
poceo od provjere Aristotelovog zakona gravitacije, odnosno htio je da pokaže da brzina
kojom tijela padaju na Zemlju ne zavisi od njihove mase. Mnogi smatraju da je Galilej
ovaj zakon provjeravao puštajuci tijela razlicitih masa sa vrha krivog tornja u Pizi, ali ova
prica je najvjerovatnije pogrešna. Zapravo, Galilej je uradio nešto tome slicno : puštao je
kugle razlicitih masa, a istih dimenzija da se kotrljaju niz jednu strmu
padinu. Ova situacija je identicna situaciji sa bacanjem predmeta sa
vrha Tornja, ali mnogo je lakše izvesti posmatranja zbog toga što su
brzine manje. Galilejeva mjerenja pokazala su da svako tijelo istom
stopom povecava brzinu, bez obzira na masu, tj. ubrzanje tijela nije
zavisilo od mase. Naravno, olovo ce padati brže nego pero, ali ova
razlika nije posljedica razlicitih masa ova dva tijela vec razlicitog
otpora vazduha koji na njih deluje. Godine 1609. cuo je za primitivne
durbine koji su sa sevjera stigli u Veneciju. Uvecanje tih durbina bilo
je vrlo malo, samo tri puta, ali to je bilo dovoljno da Galileju da ideju
kako da napravi mnogo mocnije instrumente. Uspio je da napravi
durbin sa uvecanjem od 10 puta, pomocu ovo durbina bilo je moguce
vidjeti brodove koji su bili udaljeni dva sata plovidbe. Pored toga
Galilej se sjetio da taj durbin može da okrene prema nebu, i tako je
nastao prvi teleskop. Pomocu ovog primitivnog teleskopa uspio je da otkrije Jupiterove
satelite. Otkrice ovih satelita u njemu je probudilo ideju da se ne mora baš sve okretati
oko Zemlje, kao što je tvrdilo Aristotelovo ucenje. Shvatio je da je Aristotel pogrešio, a
da je u pravu bio Kopernik, a to je mogao i da dokaže.
Zbog ove svoje ideje Galilej je došao u sukob sa Crkvom i inkvizicijom. Bio je primoran
da se javno odrekne svog ucenja i tako je sebe spasao sudbine Dordana Bruna i
spaljivanja na lomaci.
Sacuvao je život ali nije sacuvao slobodu, ostatak svog života proveo je u zatvoru.
Poslednjih 11 godina života je proveo je u kucnom pritvoru. U to doba potpuno izolovan
od vanjskog svijeta napisao je i svoju posljednju knjigu, 1636. godine, kada je imao 72
godine, koju je nazvao "Nova fizika". Dvije godine kasnije ovu knjigu su objavili
protestanti, ali tada je Galilej vec bio potpuno slijep. Umro je kao zatvorenik u sopstvenoj
kuci 1642. godine, iste godine u Londonu, božicnjeg dana roden je buduci veliki fizicar –
Isak Njutn. Godine 1992, tacno 350 godina kasnije, Vatikan se javno izvinuo zbog nacina
na koji je postupano sa Galilejem.
Nema komentara:
Objavi komentar