Provodeći dosljedno svoju politiku izolacije, A. 1975. ne sudjeluje na Konferenciji o evropskoj
sigurnosti i suradnji (KESS) u Helsinkiju kao jedina od evropskih država. God. 1977. na inicijativu
Albanije dolazi do prekida savezništva s NR Kinom — njezinim jedinim saveznikom. Krajem 1981,
pod nedovoljno razjašnjenim okolnostima, s albanske političke scene odlazi (navodno
samoubojstvo), dugogodišnji predsjednik vlade Mehmet Shehu, drugi čovjek Albanije. U siječnju
1982. na njegovo mjesto predsjednika ministarskog vijeća dolazi Adil Çarçani. Ujedno se iz vlade i
Albanske partije rada uklanjaju Shehuovi pristalice. U novembru 1982. taj je proces završen
razrješenjem H. Leshija i izborom Ramiza Alija za predsjednika Prezidijuma Narodne skupštine
Albanije. Nakon smrti E. Hoxhe 11. IV. 1985. za prvog sekretara CK APR izabran je R. Alia.
Tijekom 1987. i 1988. dolazi do prvih koraka u politici otvaranja prema svijetu (razmjene
uzajamnih posjeta diplomatskih predstavnika sa zapadnim zemljama — posebno sa SR Njemačkom
i Francuskom — te sudjelovanje na Balkanskoj konferenciji ministara vanjskih poslova, u Beogradu
1988).
Albers, Hans, njem. glumac; r. 1892, u. 1960. Popularnost stječe u operetama. Od 1930. do smrti
jedan od najpopularnijih film. glumaca njem. govornog područja. Važniji filmovi: Plavi anđeo; F.
P. 1 ne odgovara; Zlato; Barun Münchhausen; Ulica Velika sloboda br. 7.
Albert, Hans, njem. sociolog; r. 1921. Profesor u Mannheimu. Blizak Popperovom »kritičkom
racionalizmu« koji je zastupao u dugotrajnoj polemici s Th. Adornom i J. Habermasom (Der
Pozitivismusstreit in der Deutschen Soziologie, 1969). Gl. djela: Ekonomske ideologije i politička
teorija, 1972; Traktat o kritičkom umu, 1968; Konstrukcija i kritika, 1973.
Albert-Birot [alb’er bir’o], Pierre, franc. pjesnik i dramatičar; r. 1876, u. 1967. Uz Apollinairea,
vatreni je pobornik pov. avangarde od kubizma i futurizma do nadrealizma; izuzetno svestran i
nezavisan stvaralae koji opčarava nove naraštaje. God. 1916. osniva važan modernistički časopis
»Sic«. Eksplozivan i duhovit lirik (Trideset i jedna džepna pjesma; Pjesme drugom ja; Crna
pantera; Prirodne razonode; 110 kapi poezije, itd.), A-B. je ujedno dramatičar koji između 1917. i
1922. najavljuje Ionescov teatar (Matum i Trevibar; Raskomadani čovjek; Dragibog, itd.). Remekdjelo
mu je velika epopeja u prozi Grabinoulor (1933), o svakodnevnim i čudesnim pustolovinama
jednog lika bliskog »natčovjeku« iz moderne mitologije (Fantomas, Tarzan), odn. znanstvene
fantastike. Avangardni srodnik Rabelaisa i L. Carolla, prevoditelj Homera, Eshila, Vergilija i srednjovjekovnih pjesnika, A.-B. je autor epopeje Adamovo sjećanje i romana Službenik, Remy
Floche.
*Albini, Alfred, arhitekt; r. 1896. u Zagrebu, gdje je i u. 1978.
Alcantara Machado [~ maš’adu], Antđnio de, braz. književnik; r. 1901, u. 1935. Teme su mu
likovi i ambijent Sao Paula; narativna struktura je realistička i regionalno obojena. Zbirke
pripovjedaka: Bras, Bexiga, Barra-Funda; Kineska naranča; Mana Maria.
Alcopley [‘elkopli], Lewin, njemačko-amer. slikar; r. 1910. Važan predstavnik amer. apstrakcije;
bio je član grupe »Espace« u Parizu. Izveo veliku zidnu kompoziciju na Sveučilištu u Freiburgu
1958. Slikar pokreta, ritma i boje, blizak duhu orijentalne kaligrafije (Spiritus ubi vult spirac).
Aldoza, monosaharid koji u svojoj molekuli sadrži aldehidnu skupinu (—CHO). Na osnovi broja
ugljikovih atoma prisutnih u šećeru postoje vrste: aldotetroza (4 ugljikova atoma), aldopentoza (5),
aldoheksoza (6) itd. Najvažnije su aldoheksoze među koje se ubrajaju glukoza, laktoza i manoza.
*Aldrich, Robert, amer. film. redatelj; r. 1918, u. 1983. Ostali važniji filmovi: Poljubae smrti’
Posljednji sumrak; Dvanaestorica žigosanih; Legenda o Lylah Clare; Grissomova banda; Jedan
vlak za dvije skitnice; Zatvorski krug; Grad opasnosti; Ultimatum — posljednja zraka sumraka.
Aldrin, poliklorirani kem. spoj koji se koristi kao vrlo snažan -> *insekticid. Nije suviše otrovan za
ljude. Insekti ga, međutim, prevode in vivo u mnogo otrovniji -> dieldrin.
Aldrovandi, Ulisse, tal. prirodoslovac, botaničar i erudit; r. 1522, u. 1605. Osnovao (1568) i bio
direktor botaničkog vrta u Bologni. Autor je poznatog prirodopisa (Trarcato di storia naturale) u 4
sv. Posthumno ih je izdano još 9 (1606—68).
Alechinsky [alešinsk’i], Pierre, belg. slikar i grafičar; r. 1927. Bio je član grupe »Jeune Peinture
belge« 1947. U Japanu je 1955. snimio film Calligraphie japonaise. U ranijem razdoblju slika u
postkubističkom stilu (utjecaj Picassoa), poslije se opredjeljuje za ekspresionistički izraz. Njegove
nove slike i grafike karakteriziraju ekstatične vizije snažne gestualnosti (Posljednji gutljaj;
Djevojka i smrt).
*Alecsandri [aleksandr’i], Vasile, rum. pjesnik, dramski i prozni pisac; r. 1821, u. 1890. Markantna
polit. ličnost i kult. djelatnik, diplomat. Vodeći je predstavnik revolucije 1848. u Moldaviji,
istaknuti borae za ujedinjenje rum. kneževina. Najznačajniji pisae naraštaja 1848, pola je stoljeća
živo prisutan u rum. književnosti, a od 40-ih do 60-ih godina XIX st. njezin središnji predstavnik.
Svestrano knjiž. djelo (komedija i drama, lirska poezija i pjesničke legende, folklor, pripovijetka i
putopis) predstavlja most između stare rum. književnosti, ili skromnih početaka moderne
književnosti; i djela velih pjesnika i pisaca druge pol. XIX st.; utemeljiteljem moderne književnosti
može se smatrati ne samo po tome što je otvorio nove putove u poeziji i u prozi, u kazalištu i u
folkloristici, nego i po tome što je u pojedinim vrstama stvorio reprezentativna djela. Pouzdanim
osjećajem za jezik i stil pridonio je ustaljivanju i nijansiranju jezika rum. književnosti i bitno ga
obogatio. Kao ravnatelj kazališta u Iasiju trudio se da stvori repertoar na rum. jeziku. S notom
društvene kritike i satire napisao je mnogobrojne uspjele farse i komedije o rum. ambijentu onoga
doba, a najzreliji su mu pov. komadi Despot (1879) i Izvor Bandusia (1884). God. 1852. objavio je
2 sveska rum. narodnih pjesama koje je sam prikupio (potpuno izdanje 1866), a te su knjige
upozorile na vrijednost rum. folklora. Njegova se lirska poezija ističe tečnošću stiha i majstorskom
versifikacijom, ali i iskrenim nadahnućem; od većeg broja zbirki (npr. Doine i đurđice i Biseri)
najbolja je Pasteli (1868—70). Rodoljubna mu poezija te legende i mitovi osobito nacionalni
(Crveni gaj; Legende; Naši vojnici) bili su, unatoč patetici i retoričnosti, vrlo popularni. Pored
lirske poezije najvrednija ostvarenja dao je u prozi (satirična pripovijetka Povijest zlatnika i
novčića, 1844; nadahnuti putopisi kao Šetnja po planinama, 1844, i Putovanje u Afriku, 1874).
Alegría (alegr’ija], Ciro, peruanski romanopisac; r. 1909, u. 1967. Zatvaran i protjerivan zbog
ljevičarskog polit. stava; dopisni član Španjolske kraljevske akademije od 1960. Teme njegovih
djela su tzv. domorodački pravac, čiji je najpoznatiji predstavnik; problematizacija podređenog
položaja Indijanaca, specifičnosti njihovih zajednica i kult. naslijeda. Narativna mu je struktura na
realističkim temeljima, ali likove Indijanaca redovito prikazuje presentimentalno i pristrano.
Romani: Svijet je golem i stran; Zlatna guja; Gladni psi. Zbirka pjesama: Pjesme revolucije.
Nema komentara:
Objavi komentar