četvrtak, 17. siječnja 2013.

Što je to naučna teorija?

Naucna teorija je samo jedan model. Ona je skup pravila koja povezuju kvalitet i
kvantitet objekata iz modela sa posmatranjima koja se vrše u realnom svijetu, pa prema
tome ako naš model predvidi da ce se nešto dogoditi, ona možemo biti prilicno sigurni da
ce se to stvarno dogoditi (naravno, ako je model tacan).
Ovakav model, odnosno teorija, tj. zakon, postoji samo u mislima naucnika i nigdje
drugo. "Njutnovi zakoni" nisu zapisani u nekom univerzalnom prirucniku, i ne postoji
policija koja bi "jurila" one koji ne bi poštovali ove zakone.
Svaka teorija je na svom pocetku neka mala ideja proistekla iz nekih zakljucaka koje na
izgled odgovaraju pravom stanju stvari u prirodi, ali ona nije dovoljno provjerena niti je o
njoj "razmišljao" dovoljan broj ljudi, ili jednostavno nije poznato kako ona može da se
provjeri u stvarnom svijetu.
Ako izvjesno vrijeme teorija ne bude "oborena" eksperimentalnim dokazima, sve više i
više naucnika se upoznaje sa njom, ako veliki broj naucnika tu teoriju smatra istinitom,
oni pocinju da je nazivaju zakonom.
Dobra teorija, ili zakon, moraju biti u mogucnosti da svijet opišu onakav kakav zapravo
jeste. Dobra teorija takode mora da predvidi mogucnosti kada se ona nece u potpunosti
slagati sa posmatranjima. Svaki put kada se rezultati nekog eksperimenta slažu sa
predvidanjem teorije ona ostaje. Ali ako se pojave rezultati nekog eksperimenta kakve
teorija ne predvida, teorija se ili preraduje ili potpuno odbacuje.
Aristotelova teorija da je cio svijet sagraden od cetiri elementa : zemlje, vazduha, vatre i
vode bila je dovoljno jednostavna i lako prihvatljiva, ali ona nije davala nikakva
predvidanja. Njutnovi zakoni kretanja i zakon gravitacije nisu tako jednostavni, ali na
osnovu tih zakona mogu se predvidjeti neki dogadaji, kao na primjer na osnovu njih je
predvideno postojanje planete Neptun, koja je stvarno i otkrivena 1845. godine.
Treba napomenuti i to da za nijednu teoriju, ma koliko puta se ona pokazala tacnom, ne
može da se tvrdi da je ona nepogrešiva, da je sigurno tacna, nikada se sa sigurnošcu ne
može dokazati da se nece pojaviti neki eksperiment koji nece biti u suprotnosti sa datom
teorijom. Hiljadu eksperimenata može potvrditi teoriju i ona ostaje da važi ali dovoljno je
da se pojavi samo jedan eksperiment ciji rezultati nisu saglasni sa teorijom, i teorija je
pogrešna. Ptolomejev model svemira bio je prihvacen 1400 godina, ali iznenada je
dokazano da on nije tacan. Na slican nacin Njutnov zakoni su bili prihvaceni 200 godina,
ali danas se zna da oni ne važe baš uvijek, poznati su uslovi pod kojima ovi zakoni ne
važe !

Nema komentara:

Objavi komentar